Prehrambena Industrija - Bosna i Hercegovina

Kako (pro)izvesti 15.000 tona mesa? Ima tržišta, nema farmi

Rijetki će, poput Mesoprodukta iz Bijeljine, iskoristiti priliku za bescarinski izvoz mesa u Tursku. Mnogo je više onih koji će zbog kašnjenja podsticaja pozatvarati svoje farme. Farmeri kolju telad jer nemaju novca da vrate kredite.

Informacija da je izvoz mesa i mesnih prerađevina iz Bosne i Hercegovine u prvih pet mjeseci porastao za 74 posto, probudila je nadu u domaću proizvodnju.

Ovakvom rastu izvoza doprinijeli su dobri odnosi naše zemlje sa Republikom Turskom, koja je nakon prošlogodišnjih poplava koje su, između ostalog, poharale i bh. poljoprivrednike, odlučila pomoći odlukom o bescarinskom uvozu 15.000 tona smrznutog mesa iz BiH.

Turska pomoć odrazila se i na bh. brojkama, pa su statističari zabilježili da je Bosna i Hercegovina u prvih pet mjeseci ove godine izvezla mesa i mesnih prerađevina u vrijednosti od 41,9 miliona KM, dok je u isto vrijeme prošle godine izvoz iznosio 24,1 milion KM. Također, ukupan rast bh. izvoza u Tursku u prvih pet mjeseci je veći za 46 posto.

Pravo je pitanje može li bh. poljoprivrednike, preciznije, stočare i mesnu industriju spasiti Turska ili bilo koja druga zemlja koja bi nam otvorila svoje tržište. Poljoprivrednici tvrde da ne može, zbog maćehinskog odnosa entitetskih institucija prema domaćoj proizvodnji.

Nekontrolisani uvoz

Mehmed Nikšić iz koordinacije udruženja poljoprivrednika FBiH jedan je od onih koji bez dlake na jeziku govori o problemima koje bh. poljoprivrednicima stvaraju vlasti u FBiH.

"Na pitanje može li nas spasiti izvoz u Tursku odgovor je odrečan. Mi ne uspijemo da proizvedemo ni 20 posto vlastitih potreba za hranom.

Manji nam je problem izvoz od uvoza. Uvozimo nekontrolisano, a možete zamisliti kako je baviti se poljoprivredom bez poticaja više od godinu. Znate šta je još problem? Farmeri kolju telad jer nemaju novca da vrate kredite. Nemamo vlastiti reprodukcioni centar. Farme se gase. Niko ne proizvodi. Pa mi godišnje vjerovatno ne možemo proizvesti mesa kolike su sedmodnevne potrebe Istanbula. To je problem. Proizvodnja se u ovakvim uslovima i sa ovakvim odnosom vlasti ne isplati", kaže Nikšić.

Njegov kolega iz Republike Srpske poljoprivrednik i predsjednik Udruženja poljoprivrednika i stočara RS-a Vladimir Usorac kaže da je problem plasman proizvoda.

"Kada ne možete plasirati mlijeko, onda se uništavaju krave, onda nema junadi i teladi za tov. Dobro je da raste potražnja za bikovima i teladima i uz odluku Evropske unije da možemo izvoziti mlijeko i mliječne prerađevine, doći ćemo i u Tursku. Osim tržišta, treba nam uređenija država, što sada nemamo", ističe Usorac.

Nakon višegodišnjih suša, a potom i prošlogodišnjih katastrofalnih poplava, ova godina mogla bi biti znatno bolja za bh. poljoprivrednike. Međutim, i kad nema suše, poplava ili kad zanemarimo nelegalan uvoz i nelojalnu konkurenciju, tu je još jedna i stalno prisutna "elementarna nepogoda" zvana vlast.

U budžetu FBiH, odnosno Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je za podsticaje poljoprivrednicima za ovu godinu planirano 65,8 miliona KM. Problem je što svi poticaji nisu isplaćeni ni za prošlu godinu. Poljoprivredni proizvođači duže od 12 mjeseci čekaju isplatu poticaja. Izjava federalne ministrice finansija Jelke Milićević da će se isplaćivati samo prioriteti zapravo otkriva da primarna poljoprivredna proizvodnja nije prioritet. Kako očekivati da proizvođači mlijeka i mesa "napadnu" tursko ili bilo koje drugo tržište ako im država duguje za podsticaje duže od godinu?

"Čekali smo i upozoravali. Stotinu dana smo čekali samo da se formira Vlada FBiH. Od ministrice Milićević smo tražili samo da se sastanemo i dogovorimo oko dinamike isplate poticaja. Ništa više, ali ni to ne može", rekao je razočarano Avdo Muslimović, predsjednik federalnog Saveza poljoprivrednih proizvođača.

Federacija BiH je poljoprivrednicima ostala dužna više od 50 miliona KM za biljnu i animalnu proizvodnju. Unatoč tome, u prva četiri mjeseca ove godine BiH je izvezla mesa i mesnih prerađevina u vrijednosti od 14 miliona (u cijeloj prošloj godini 20 miliona KM). Od tih 14 miliona, deset je izvezeno u Tursku, milion i po u Srbiju i oko 950.000 u Crnu Goru.

Klaonica Mesoprodukt iz Bijeljine će od 1. maja do kraja godine u Tursku izvesti 3.400 tona srmznutog goveđeg mesa za potrebe robnih rezerve Republike Turske. S obzirom na to da BiH nema dozvolu izvoza mesa u zemlje Evropske unije, ova klaonica, kao i druge koje su ugrabile "tursku šansu", meso u tu zemlju prevozi avionom koji svaki drugi dan polijeće sa 43 tone mesa sa banjalučkog aerodroma. Ovaj prevoz je skuplji od drumskog, ali drugi način za izvoz trenutno ne postoji.

Bh. meso se Turskoj prodaje po cijeni od 4,5 do 4,9 konvertibilnih maraka po kilogramu žive vage.

Kad nema teladi, neće biti ni mesa, pa u Mesoproduktu namjeravaju dogovoriti posao uvoza teladi u BiH iz Turske, kako bi kasnije imali veće količine mesa za izvoz.

Iščezlo 1.500 grla stoke

Ipak, Usorac se vraća na suštinu i ističe da poljoprivrednici u uređenim državama nemaju problema. Stočni fond u BiH u posljednjih pet godina ima konstantu, barem u proizvodnji mlijeka.

"Godišnje se u Republici Srpskoj proizvodi između 105 i 110 miliona litara mlijeka, a u FBiH između 95 i 100 miliona. To je dobro, ali nije dobro da brojni farmeri odustaju od poljoprivredne proizvodnje i da se stočni fond održava zahvaljujući okrupnjavanju manjih imanja i farmi.

Gubimo male proizvođače koji se nisu uspjeli izboriti za svoje mjesto pod suncem, izdržati nelojalnu konkurenciju i slabu brigu entitetskih vlasti. Prevelika otvorenost bh. tržišta i nelegalni uvoz roba sumnjivog kvaliteta ugasili su brojne male farme u BiH. Sada je samo pitanje šta će Evropska unija nakon odluke o dopuštenju izvoza bh. mlijeka od BiH tražiti zauzvrat. Hoće li ponovo aktivirati uslove za Hrvatsku po Sporazumu o slobodnoj trgovini (CEFTA)? I hoće li se to onda odnositi na čitavu Evropu. Da li ćemo mi otvoriti svoje granice i postati tržište za razne belosvjetske firme", strahuje Usorac.

Prema podacima Udruženja poljoprivrednih proizvođača i stočara Republike Srpske, broj grla stoke u posljednjih 12 mjeseci u ovom entitetu je smanjen za 1.500, a stočara sa 12.000 na 7.000.

Sama činjenica da Bosni i Hercegovini nije prioritet podijeliti novac za podsticaje, govori puno više od informacije da nam je neka zemlja omogućila bescarinski izvoz. Borba za nova tržišta nam neće značiti ništa ako se ne promijeni svijest entitetskih vlasti koje primarnim proizvođačima što prije moraju podijeliti podsticaje koji će im omogućiti podizanje proizvodnje na mnogo viši nivo od dosadašnjeg. Tada ćemo imati šta ponuditi inostranom tržištu.